Libanonska kuhinja očarala je Sandru

U moru svjetskih kuhinja dostupnih u Londonu, meni se omiljenom pokazala libanonska. Otkrila sam je već ranije, a sada sam samo potvrdila kako me ti mirisi i okusi očaravaju.

Nekako, kao i uvijek u životu, nisam pomodna i nisam se zaljubila u ovdje vrlo popularne thai i japanske specijalitete. Pomalo ljutkasti začini u svoj svojoj profinjenosti iznova i iznova pozivaju u libanonski restoran. Sve je fino. Juha s mrkvom, lećom i limunom krijepi dušu i tijelo. Falafel je mek i sočan, a istovremeno hruskav. Musaka je povrtna s nekom čarobnom rižom dugog zrna. Drugačija od naših musaka. Čini se kao da je riječ o nekoj vrsti povrtnog safta. A tek baby patlidžani s orasima, prava su mala čarolija. Pogačice, somuni ili kako oni to zovu pitta bread,  mažu se s prefinim kremastim humusom. Doživljaj pojačava okus čaja od jasmina. Kad ga spreman u svom domu nikad ne ispadne tako ukusan, a i deserti su vrlo neobični. Torta od sira  servira se topla i rasteže poput špageta. Poslužuju se i keksići slični našim imotskim rafiolima, ali u ovom slučaju preliveni su serbetom. Nar je vrlo često sastavni dio bliskoistočne kuhinje, a njegove bobice tako egzotično miluju nasa čula. Istok mami i donosi užitak. Neku malu radost.

The post Iz Londona nas prati Sandra Šimunić i šalje zanimljivosti. first appeared on Modus Vita.